SAVJETI

USPJEH VAŠEG DJETETA JE U VAŠIM RUKAMA:

  • Dajte svom djetetu do znanja da je ŠKOLA VAŽNA.
  • Ako nema razvijene RADNE NAVIKE, pomozite mu/joj da ih stekne.
  • Svi uspješni učenici imaju roditelje koji svojim stavom pokazuju da im je stalo do rada i uspjeha njihovog djeteta. OHRABRITE svoje dijete.

DOMAĆA ZADAĆA UTIČE NA ŠKOLSKI USPJEH

Ako dijete redovno piše domaću zadaću, ono:

  • Uči i proširuje svoje znanje;
  • Poboljšava uspjeh u školi;
  • Stiče radne navike;
  • Uči tehnike učenja;
  • Osamostaljuje se u radu;
  • Postaje odgovoran za svoje obaveze;
  • Ima pozitivnu sliku o sebi i visoko samopouzdanje;
  • Stiče popularnost u razredu.

IGRA 

DA LI SE VI IGRATE SA VAŠOM DJECOM?

Djeca koriste igru da bi se upoznali jedni s drugima i da bi se osjećali prihvaćeno. Igranje i vježbanje je takođe jedan od načina da se djeca bolje osjećaju. Vi se takođe možete igrati sa vašom djecom kod kuće – možda imate omiljenu igru koju igrate sa vašom djecom.

ZAŠTO JE IGRANJE VAŽNO ZA VAŠE DIJETE?

  • Zajedničko igranje vam pruža priliku da provedete posebne trenutke sa vašim djetetom 
  • Zajedničko igranje je prilika da se vi i vaše dijete zbližite
  • Igranje je jedan od načina na koji vam vaše dijete kaže kako se osjeća
  • Kroz igru djeca upoznaju svijet i shvataju stvari koje se u njemu mijenjaju
  • Djeca se uče kontroli i samopouzdanju tako što nauče da dobro rade aktivnosti
  • Sa vašom djecom možete odrediti rutinske aktivnosti. Ovo im pruža osjećaj sigurnosti.
  • Djeca uče o saradnji, prihvatanju i društvenim vještinama
  • Djeca oslobađaju emocionalnu tenziju ili zabrinutost. Prihvatite stvari koje su normalne za određeni uzrast djece.

KOJE VRSTE IGARA MOŽETE IGRATI ZAJEDNO?

  • Naučite vaše dijete igrama kojih ste se vi igrali kad ste bili mladi. Igra iz vašeg djetinjstva može postati aktivnost koju možete dijeliti.
  • Pitajte vaše dijete o igrama koje su naučili u školi. Zamolite ih da vas nauče da igrate ove igre.
  • Djeca imaju divnu maštu. Ohrabrite vaše dijete da smisli neke nove igre ili da smisle neke nove načine za igranje igara koje oboje već znate.

 

UČENJE I DOMAĆA ZADAĆA

MOŽETE LI POMOĆI KOD UČENJA I
DOMAĆE ZADAĆE?

Većina nastavnika očekuje da roditelji i staratelji pomognu djeci sa njihovom domaćom zadaćom, te da budu uključeni u obrazovanje njihove djece.
Ponekad je ovo teško, pogotovo kada roditelji i staratelji ne znaju pomoći. Ovo može biti izvor frustacije za djecu, roditelje, staratelje i nastavnike.

ŠTA VI  MOŽETE URADITI DA POMOGNETE
 U IZRADI DOMAĆE ZADAĆE?

  • Svako veče pitajte svoje dijete da vam ispriča šta je on ili ona radilo u školi taj dan
  • Pomozite svom djetetu da stekne rutinu u pisanju domaće zadaće. Veoma je važno da dijete ima određeno vrijeme i mjesto da se koncentriše i uči.
  • Pomozite svom djetetu da shvati zašto je domaća zadaća važna
  • Razgovarati sa nastavnikom vašeg djeteta o tome šta vaše dijete može uraditi. Djeca trebaju raditi naporno, ali ne toliko naporno, tako da osjećaju kao da nisu uspjeli.
  • Ohrabrite dijete da da sve od sebe
  • Vaše dijete se još uvijek može prilagođavati na školu. To može potrajati neko vrijeme.

ŠTA VI  MOŽETE URADITI DA POMOGNETE
U UČENJU?

Pitajte svoje dijete slijedeća pitanja:

  • Da li tražiš od nastavnika pomoć kada ti je potrebna?
  • Kako pregledaš svoje zabilješke?
  • Kada učiš za test – nekoliko dana prije testa ili dan prije?
  • Da li pišeš teze prije testa?
  • Da li čitaš pažljivo instrukcije na testu?
  • Da li učiš sa prijateljima?
  • Kakvu vrstu pitanja postavljaš kada učiš?

DJEČIJE PORUKE RODITELJIMA ZA NJIHOV DAN

Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje.

Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. 
Zbog toga se osjećam kao beba.

Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako samnom razgovarate tiho i nasamo.

Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi. Moram naučiti griješiti, a da se ipak ne osjećam zlim.

Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.

Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvima je teško živjeti.

Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam.

Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazuje gdje mi je mjesto.

Nemojte samnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava.

Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati, a informacije tražiti negdje drugdje.

Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.

Pokažite da ste hrabri.

Naučite se smiješiti i naučite to i mene!

Jedimo zajedno! Bar jedan zajednički obrok!

Ne dozvolite mi gledanje televizije u kasnim večernjim satima - ujutro sam nizašta!

Slobodno svaki moj napredak pohvalite, a svaki propust kaznite, ali kaznom primjerenom propustu.

Nemojte tražiti objektivne razloge za veliki broj slabih ocjena - oni jednostavno postoje!

Nikad mi ne govorite da sam propalica, da od mene nikad neće ništa biti, mogao bih vam povjerovati i početi se stalno tako ponašati.

Kontrolišite me, ali me nemojte špijunurati, to me vrijeđa!

Uživajte u meni sada!

Prihvatite moju individualnost!

Budite saveznik, a ne kritičar!

Budite fleksibilni i spremni na dogovor!

Samo sretan roditelj je dobar roditelj!

Djeca se odgajaju kod kuće, a ne pred publikom!

Nastojte biti što bolji supružnici!

Mama i tata, poštujte jedno drugo!

Ne okrivljujte druge za vlastite pogreške i propuste!

Imam ja i dobrih osobina - prepoznajte ih!

Upitajte se, možete li sa smiješkom prihvatiti i jednu ocjenu ispod odlične!

Dragi naši roditelji, da li vam je toliko teško da nam ponekad kažete:

Ti si poseban!
Znao sam da ti to možeš!
Ponosan sam na tebe!
Ti si iznad toga!
Sada si na dobrom putu!
Ti si jedinstven!
Sviđaš mi se!
Ti si tako drag!
Ti si važan!
Dobro si naučio!
Ti odrastaš!
Dao si sve od sebe!
Divno od tebe što si to podijelio!
Vjerujem ti!
Ti si važan!
Puno mi značiš!
Činiš me sretnim!
Ti si naša nada!
Uljepšavaš mi dan!
Poštujem te!
Značiš mi jako puno!
Ti si radost!
Ti si pravo blago!
Ti si divan!
Veliki zagrljaj!
Veliki poljubac!
Vaš osmijeh vrijedi hiljadu riječi!!!
Znajte, mnogo vas volimo, a bolje da vas volimo, nego da vas se bojimo!!!

 

  • NE ZABORAVIMO DA SMO U SVAKOM TRENUTKU RODITELJI I ODGAJATELJI
  • ODGAJAJMO SVOJU DJECU KOD KUĆE
  • POŠTUJMO DRUGOG RODITELJA
  • NE OKRIVLJUJMO DRUGE ZA VLASTITE POGREŠKE I PROPUSTE
  • ZA DJECU MORAMO IMATI VREMENA I STRPLJENJA
  • BUDIMO DOSLJEDANI RODITELJI
  • PREPOZNAJMO POZITIVNE OSOBINE SVOGA DJETETA
  • PRIMJENJUJMO POZITIVNE ODGOJNE METODE
  • ZABRANE I KAZNE MORAJU BITI PRAVEDNE
  • TRAJANJE ZABRANE ILI KAZNE MORA BITI ODREĐENO POSVE PRECIZNO
  • ZA “PREODGOJ” NE POSTOJE  KRATKI I JEDNOSTAVNI RECEPTI
  • MOŽEMO LI SA SMJEŠKOM PRIHVATITI IJEDNU OCJENU ISPOD ODLIČNE
  •  POŠTUJMO DJEČIJU POTREBU ZA ZABAVOM

SAVJETI  ZA SARADNJU SA ŠKOLOM

  • REDOVNO DOLAZITE NA RODITELJSKE SASTANKE
  • REDOVNO DOLAZITE NA INDIVIDUALNE RAZGOVORE (KONSULTACIJE)
  • U ŠKOLU DOLAZITE I BEZ POZIVA
  • PROVJERAVAJTE ISKAZE SVOG DJETETA
  • NE TRAŽITE OD NASTAVNIKA OBAVJEŠTENJA I SAVJETE NA ULICI ILI PREKO TELEFONA
  • NE KRITIKUJTE PRED DJETETOM NASTAVNIKA ILI ŠKOLU
  • U SLUČAJU NEZADOVOLJSTVA PROBLEM PROBAJTE RIJEŠITI PRVO U ŠKOLI
  • SARAĐUJTE SA PEDAGOGOM I STRUČNIM SARADNICIMA U ŠKOLI
  • AKTIVNO SE UKLJUČITE U REALIZACIJE AKTIVNOSTI U ŠKOLI
  • PREDLOŽITE I REALIZUJTE AKTIVNOSTI KOJE ĆE UNAPRIJEDITI ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD U ŠKOLI

"LIJEK" ZA PROBLEM

Laganje
Dijete laže da bi prevazišlo nemoć, fizičku slabost, doživljaj inferiornosti, iz ljubomore, straha ili iz solidarnosti (potrebe da se zaštiti drugi).
Djetetu treba ukazati na problem, pružiti podršku da dijete shvati da problem i njemu zadaje brige i zajednički ga pokušati riješiti.

Negativizam, tvrdoglavost i neposlušnost
To je prorodni čin testiranja moći roditelja i nastavnika.
Uzroci su: odsustvo reda u kući, pretjerano maženje, ljubomora, nametnuta kontrola, pretjerani zahtjevi, temeljno kažnjavanje, omalovažavanje i drugo.
Tvrdoglavost treba kanalisati u upornost i dosljednost. Otpor treba savladati razgovorom o uzroku negativizma (saznati da li je otpor opravdan ili ne, apelovati na pravednost, iskrenost).

Razmaženost
Uzroci: pretjerani izljevi ljubavi, ambicije roditelja, popuštanje pred zahtjevima roditelja i lslično.
Posljedice: nedruštvenost, nedisciplinovanost, lijeno dijete, moralno neodgovorno.
Djetetu treba dozvoliti da zna šta želi i želje izrazi, učiti ga da treba pružati, a ne samo primati, voljeti, a ne samo biti voljen. Razmaženo dijete nikad neće biti potpuno samostalno.

Nemirnost (hiperaktivnost)
Nemirna djeca su: natprosječna djeca i djeca drugačijih interesovanja; posebno emotivna djeca (koja brzo reaguju) i nametljiva djeca; djeca s posebnom inicijativom i željom da budu zapažena; djeca lišavana slobode; razmažena ili radoznala djeca; djeca iz porodica bez reda ili iz porodice ambicioznih roditelja.
Ako je dijete lišeno slobode i bez razgovora o problemu stalno "stegnuto", to će od njega stvoriti nezadovoljnog pojedinca koji će kad se oslobodi stege, činiti sve što mu je zabranjeno.
Lijek je uočavanje problema i razgovor koji će pomoći djetetu da bude zadovoljno sobom, izgradi samopoštovanje, zadovolji svoje potrebe i odredi svoj ponos prema drugima.

Agresivnost
To je onblik ponašanja usmjeren ka povređivanju drugih ljudi i destrukciju svari.
Uzroci: izraz biološke energije koju treba kanalisati, oblik naučenog ponašanja (reakcija na osujećenje zadovoljenja određenih potreba).
Manifestacija u razvoju: napadi bijesa i ljutnje, svađe, tuče, konflikti zbog pogrešnih tokova učenja ili socijalizacije.
Lijek: terapija disanja, brojanja, razgovor o željama, strahovima, emocijama, ponašanju.

Pedagogica škole